Sibirske mačke su vrlo lijepe, a to primjećuju i felinolozi i obični ljubitelji mačaka. Po prvi puta su se mačke ove pasmine spomenule u 16. stoljeću, a tada su se zvale Buhara. Sadašnje ime pasmine nastalo je zbog činjenice da njezini predstavnici imaju sibirske korijene.
Izgled
Sibirci ostavljaju dojam velikih mačaka zbog svoje bujne, lijepe dlake. Zapravo, njihova su tijela prilično zbijena. Ženke sibirskih mačaka u prosjeku teže 3,5-7 kg, mužjaci - 6-9 kg. Sibirci polako odrastaju, zrelost dosežu za 5 godina. Tijelo im je srednje duljine, mišićavo, leđa su nešto viša od ramena, trbuh je čvrst. Šape su srednje dužine, stražnje su nešto duže od prednjih, velike, između prstiju je pubertet.
Glava mačaka sibirske pasmine je trapezoidna, u gornjem dijelu lubanje je šira, blago se sužava prema njušci. Njuška je kratka, zaobljena. Uši su srednje ili velike, zaobljene, udaljenost između njih idealno bi trebala biti jednaka širini ušiju. Oči su velike, gotovo okrugle, ispravljene, vanjski kut je malo podignut. Brada je zaobljena, ne strši prema naprijed.
Vuna i boja
Duljina dlake kod predstavnika sibirske pasmine varira od srednje do duge, postoji dvostruka poddlaka. Na lopaticama i donjem dijelu prsa kosa je kraća i gušća. Na glavi ima puno dlaka i prilično je žilava. Dopuštene su sve tradicionalne boje (obične i s uzorkom), srebrnasto / dimljene, boje u boji, bilo koja količina bijele boje. Jorgovan, čokolada, smeđa, cimet i njihove kombinacije, kao i burmanski, neprihvatljivi su.
Lik
Sibirska pasmina ima uravnotežen karakter. U obitelji su sibirskim mačkama ugodno, međutim, neće im biti posebno dosadno same. Zahtijeva puno prostora, šetnje na otvorenom.
nedostaci
Dugu kosu treba povremeno četkati. Osim toga, bijelu Sibirku može se zbuniti s turskom Angorom.
