Nilski konji (ili nilski konji) su najteže životinje na zemlji nakon slonova. Tjelesna težina poskoka može doseći 4,5 tona. Trenutno ovi teškaši naseljavaju samo afrički kontinent.
Upute
Korak 1
Od davnina su se nilski konji nalazili u čitavoj subsaharskoj Africi, kao i uz obale rijeke Nil i u Mezopotamiji. Odatle su nestali prije 3500 godina. Trenutno se nilski konji nalaze samo u nekim afričkim regijama: na teritorijima istočne, južne, jugoistočne i zapadne Afrike. Tu se nalaze savane - nevjerojatna afrička mjesta koja osvajaju svojom ljepotom i tajnovitošću. Na močvarnim obalama ovih savana dom su nespretni nilski konji. Ta se miroljubiva bića u većini slučajeva ne pokazuju u punom rastu - najčešće im samo oči strše iz rezervoara.
Korak 2
Najveći broj nilskih konja zabilježen je u Keniji, Ugandi, Malaviju, Mozambiku. Mala populacija nilskih konja nalazi se u svjetski poznatom afričkom parku Kruger. Nilske konje također se mogu naći u zapadnoj Africi na teritorijima Senegala i Gvineje Bisue. Nažalost, broj ovih miroljubivih teškaša znatno se smanjio tijekom posljednjih desetljeća. Razlog je ekonomska kriza koja je prisilila lokalno stanovništvo na krivolov: meso i kosti nilskih konja bile su vrlo tražene među izgladnjelim stanovništvom.
3. korak
Jedina mjesta u kojima žive nilski konji su obale slatkovodnih jezera i rijeka. Lavovski dio svog vremena, ovi se teškaši sunčaju u vodi na toplom suncu. Kad nilski konji leže u vodi, na njezinoj se površini vide samo uši, oči i nosnice. Životinje su praktički nevidljive, a na njihove glave slijeću samo ptice koje primijete ove teške utege. Vrijedno je napomenuti da se nilski konji sami ne protive takvom ptičjem susjedstvu, jer pernata bića kljucaju razne male parazite iz kože teškaša.
4. korak
Zanimljivo je da nilski konji ostavljaju vodena tijela samo da bi jeli, a hrane se travom. Inače, prilikom odabira rezervoara za svoje postojanje, nilski konji se vode ne toliko njegovom veličinom koliko kapacitetom cijelog stada u ovom rezervoaru. Budući da su nilski konji vrlo ovisni o tekućini, njihove jezerce treba puniti vodom tijekom cijele godine. Ako se ležište osuši, umrijet će svi njegovi stanovnici, uključujući i same nilske konje! Postoje slučajevi kada je u Africi cijelo stado nilskih konja umrlo od impotencije, ležeći na muljevitom dnu suhe vodene površine. Znanstvenici i dobrovoljci tada su uspjeli spasiti nekoliko pojedinaca ovih teškaša i prevesti ih u Nacionalni park Kruger.
